Psihologinja i TV voditeljka Galina Timošenko govori o tome kako se ne osjećati kao neuspjeh u životu.
Psihologinja i TV voditeljka Galina Timošenko govori o tome kako se ne osjećati kao neuspjeh u životu.
Postoji tako zanimljiva metafora: život je tepih koji sudbina plete iz naših života. Štaviše, sudbina, naravno, ima svoje ideje o tome kakav uzorak želi da vidi na ovom tepihu, ali je i sasvim spremna da podrži naše vredne inicijative. Osim ako, naravno, ove inicijative nisu u stanju da ukrase ili čak poboljšaju obrazac koji je osmislila sudbina. I svaka nit (čitaj: ljudski život) - bez obzira na boju ili dužinu - ima svoje, jedinstveno i neophodno mjesto u tepihu. A svi znamo koliko je važna pozadina: možda ništa manje od glavnog uzorka. A ako se nečiji život prerano završi, to samo znači da bi nastavak ovog života oštetio cjelokupni obrazac.
stvarno?
Znate li zašto sam se sjetio ove metafore? Ali zato što mi je postavljeno pitanje: šta da radim da se ne bih osećao gubitnikom (ili gubitnikom - podvuci neophodno)? I zanimalo me je još jedno pitanje koje proizilazi iz prvog: šta je gubitnik?
Osobno sam mogao pronaći samo dva moguća odgovora na ovo pitanje. Prvo: gubitnik je osoba koja je postigla manje od drugih. I drugo: gubitnik je osoba kojoj sudbina odbija pomoći. Mislim, nema sreće - i to je to! Pa, hajde da shvatimo.
Dakle, prva opcija: gubitnik koji se osjeća kao gubitnik jer je postigao manje u svom životu od drugih. A onda počinju da se množe pitanja, kako… Pa, generalno, kao i svačiji nevoljeni ljubimci. Šta su "drugi"? Koliko posto "drugih" treba da preskočite da biste se smatrali "sretnicima"? Ako je samo jedan gori od mene, jesam li već imao sreće? I ako je samo jedan bolji, jesam li i dalje gubitnik? A na kojoj se skali, zapravo, mjere postignuća?
Ko je postigao više: svjetski šampion u dizanju tegova koji je podigao dva vlastita utega, ili trogodišnji klinac koji je podigao vreću šećera od kilograma? A kako da poredimo, na primer, dostignuća Mstislava Rostropoviča, Nikolaja Valujeva, Bila Gejtsa i Alberta Ajnštajna? Koji je jači? I na primjer, Giordano Bruno, da li je on srećan čovjek jer je veliki naučnik, ili gubitnik jer je opečen?
Smiješno, generalno, ispada stvar - poređenje. Kako god da ga isečete, svi smo gubitnici. Jer definitivno postoji neko ko je postigao više. I definitivno postoji neko ko je postigao isto… Stani. Kako ćemo mjeriti? Općenito, pogledajte gore.
Kao rezultat toga, ispada da osjećaj gubitnika ni na koji način nije povezan sa stvarnim postignućima i uspjehom. Usput, da li ste ikada razmišljali o tome da je riječ "uspjeh" nastala od glagola "biti na vrijeme"? Odnosno, uspeh je kada je čovek uspeo da uradi ono što je nameravao da uradi. I, stoga, da biste se osjećali uspješnom osobom, morate barem znati šta želite da radite, a maksimalno - da to možete. A svi ostali neuspjesi su od zlog, znate.
Da, tu postoji još jedna poteškoća: razlikovati šta želim od onoga što želim. Kad biste znali koliko je bogatih, poznatih i naizgled uspješnih ljudi po svim kriterijima sjedilo u foteljama psihoterapeuta, psihologa i psihoanalitičara… Postigli su ono što bi trebali - samo nekako nema dovoljno radosti u životu. To je sav uspjeh za vas.
Tako da nam ostaje jedna verzija loše sreće - ona o nedostatku sreće i mahinacijama sudbine. I evo baš je bio pravi trenutak da se prisjetimo te metafore sa tepihom.
Stavi se na mjesto sudbine, koja plete ovaj ozloglašeni tepih. Imate svoj plan i pokušavate sve konce koje imate na raspolaganju staviti u željeni uzorak. Jedna nit se pobunila i ne želi zauzeti mjesto koje joj pripada. Nit-disident se sve vrijeme kida da legne u nekakvu zviždanju, koja potpuno ruši svu harmoniju koju ste planirali. A vi strpljivo - uostalom, sudbini ne vrijedi ljutiti se na nerazumne ljude - pokušavate neposlušnu vratiti tamo gdje ona mora ukrasiti tepih. I jednom je bila spriječena da pokvari svoju ljepotu, i još jednom, i treće… Ali kad će se smiriti?
Sada promijenite svoju tačku gledišta i zamislite sebe kao tu vrlo nestašnu nit. Kako ćete doživjeti napore sudbine da vas vrati na pravi put? Tako je, kao prave daske. I bićete ljuti, i bićete uvređeni - vi niste sudbina, možete. I sigurno ćete se osjećati kao neuspjeh. Ili gubitnik. Općenito, osoba je izuzetno nesrećna. Sudbina ti ne pomaže, već gradi čvrste intrige!
A sudbina zapravo sedi visoko, gleda daleko, i ona, idi, tačno zna koji je put u životu tvoj, a koji je sasvim suprotan. Ona svim silama pokušava da vam kaže: ne idite tamo, neće biti dobro. Slobodno ne slušajte njene savjete!
Verovatno će neko biti ogorčen: šta je sa istrajnošću? A šta učiniti sa činjenicom da će put savladati onaj koji hoda? Pa, svaki put kada nešto ne uspije, odlučite da se sudbini ne sviđa ovo "nešto", i odmah odustanite od svojih namjera?
Pa, zašto. Ne sve. Sjećate se da je sudbina naše metafore tkanja veoma naklonjena ljudskim inicijativama. Hoće li pogledati neku nit koja nastoji postaviti svoj uzorak na tepih, shvatiti kako će sve na kraju izgledati, ili možda ništa? Možda bi to bilo još bolje? I ljubazno će promijeniti svoj originalni dizajn - uz zahvalnost ljudskoj kreativnoj misli.
Reći ćete: sve je ovo, naravno, lijepo, ali šta da se radi?! Evo šta posebno učiniti da ne budete - ili se osjećate kao - nesretna osoba?
A odgovor je, inače, isti - za oba tumačenja riječi "gubitnik". Ako govorimo o gubitniku u poređenju sa nekim, onda ima smisla zapamtiti jednom za svagda: SVI SMO MI GUBITNICI. A sve što možemo da uradimo je da damo sve od sebe da UČINIMO ONO ŠTO ZAISTA ŽELIMO. Istina, za početak će biti potrebno mnogo truda da shvatimo šta zaista želimo. I da li mi to hoćemo ili neko hoće od nas, to treba da hoće itd.
A ako za tebe biti gubitnik znači biti "nemilostiv" sudbine, isto je i ovdje! Ako nas je sudbina već stvorila takvima kakvi jesmo, onda smo najprikladniji upravo za ulogu u tepihu života koju nam je sudbina zacrtala. Ostaje samo da shvatimo šta zaista želimo, izvinite na opsesivnom ponavljanju…