Najvažnija ženska sreća je kada su deca zdrava i srećna, a vi ste srećni sa svojom decom. Ovo je glavna stvar.
“Najvažnija ženska sreća je kada su deca zdrava i srećna, a vi ste srećni sa svojom decom. To je glavna stvar."
TO: Alla Borisovna, imaš milione fanova, svoj radio, zgodnog, mladog i talentovanog čoveka, izgledaš neverovatno. Je li vaš život danas posebno dobar?
A. Pugačeva: Apsolutno dobro se ne dešava. Apsolutno dobro se dešava samo idiotima. A ja imam prugasti život: crne pruge, ružičaste pruge, plave pruge, točkice. Danas imam divnu, laganu crtu. Sviđa mi se. Ali! Ne postoji apsolutno dobro, posebno za mene, kao ni za sve kreativne ljude. Jer kada se dobro osjećamo, još uvijek se sjetimo Solomonovog: “I ovo će proći” (Smijeh.) I ne pušta. i nikad… I uvijek sam imala zgodne mlade talentovane muškarce.
PRIJE: Šta je za vas ženska sreća?
A. Pugačeva: Pre braka, ženska sreća je da se razume, da se dopadne svima i da se dopadne pre svega sebi. Ovo je ženska sreća. Nakon udaje, ženska sreća je u djeci. Kada su deca zdrava i srećna, a vi ste srećni sa svojom decom. Ovo je glavna stvar.
PRE: Radio stanica nazvana po vama pojavila se na 98.8 FM, gdje ste postali i voditelj i umjetnički direktor. Šta je za vas Radio Alla danas - poslovni projekat ili želja da nešto kažete javnosti?
A. Pugačeva: Oba. Pre svega, želim da podsetim javnost da sam pevao godinama, a do svoje 60. godine, slušajući ove pesme na radiju Alla, da sumiram nešto u sebi i u svom radu. Ovo je plan. Ne znam kako će posao ići.
PRE: Ko bira repertoar? Postoji li lista izvođača koju ste vi lično odobrili?
A. Pugacheva: Radio Alla ima muzičku urednicu Elenu Koritich, a mi zajedno sa njom biramo repertoar. Ovo je, inače, prilično teško, jer, začudo, ima jako malo dobrih pesama koje greju dušu, što je pravilo Radija Alla.
PRIJE: Koji je omjer stare i nove muzike?
A. Pugacheva: Otprilike 80% muzike bez starenja i 20% nove. Moto "Radio Alla" je isti kao i na "Božićnim susretima": "Neka sijaju nove zvijezde, a stare ne padaju!"
PRIJE: Nostalgija je postala moderna. Ljudi idu u retro kafiće, slušaju retro muziku, kupuju starinsku odjeću. Zašto misliš? I da li vam je ovo raspoloženje blisko?
A. Pugačeva: Sve ovo mi nije baš blisko. Ja to jednostavno ne živim. Ne živim retro. Vidim samo da u današnjoj aktivnosti, agresivnosti, nervoze, bezobrazluka i brzini vremena, nema dovoljno stabilnosti, smirenosti, pravilnosti, da se čovjek ponekad osjeća normalno, mirno.
PRE: Šta je za vas nostalgija? Smatrate li sjećanje na prošlost znakom starosti?
A. Pugačeva:Sećanje na prošlost znak je starosti. Nezaboravljanje prošlosti znak je vječne mladosti, jer kada u vašem sjećanju nema ništa, to znači da ste već prilično stari. (Smijeh) Nikad ne brišem dobre stvari iz sjećanja gumicom. Ali pokušavam zaboraviti loše.
PRIJE: Da li često poredite: “Bilo je vremena, a sada je sve potpuno drugačije?” Da li vam danas nedostaje nešto iz prošlosti?
A. Pugačeva: Iz tog vremena nedostaje mi, možda, samo djetinjstvo, u kojem su bili mama, tata, baka, neka vrsta vedrine i uvjerenja da će sve vježbati. Ponekad mi sada nedostaje to uvjerenje.
PRIJE: Kažu da je vaša kuća uvijek puna gostiju. Koje od njih možete nazvati najbližim? Bliski prijatelji koji znaju vaše slabosti?
A. Pugačeva: Hvala Bogu što nema gostiju u mojoj kući. Zato što gostima ne mogu nazvati krug svojih najbližih prijatelja koji me poznaju kao luckastu sa svim mojim slabostima i vrlinama. To su oni. Nema bliskih gostiju. Ako gosti, onda se trudim da proslavim negdje, ali kod kuće se osjećam dobro sa svojim najmilijima, koji će se uvrijediti ako ih zovu gosti.
PRE: Da li zavisite od voljenih osoba? Da li vam je ugodno biti sam?
A. Pugacheva: Ja sam javna osoba i, naravno, blizak mi je koncept „javne usamljenosti“, ne osećam se neprijatno kada sam sam sam. Jer ovo nije apsolutna usamljenost: sjedite sami, ali imate kćer, unuke, prijatelje, kreativnost, tu je klavir, papir, olovke, boje. Odnosno, ništa čoveka ne čini usamljenim, ne postoji apsolutna usamljenost. I tako ponekad dozvolim sebi da odem negdje sam. I još dugo, da bih sabrao misli, da se skupljam komadić po komadić, trošeći se tokom rada. Ali sada sam sve manje sam.
PRIJE: Možete li se sjetiti ko je inicirao vaš savez sa Galkinom?
A. Pugačeva: Sa Maksimom sam bila inicijator, jer kada smo se upoznali, on je već bio veoma popularna osoba, veoma primetna, a ja kao praktičan, kreativna djevojka, mislila sam da bi bilo lijepo da se upustim sa tako mladom i talentovanom osobom koja bi meni u nečemu pomogla, a možda i ja njemu u nečemu. Zato sam ga molio da peva sa mnom, on se, naravno, jako opirao. Ali kada smo pevali, nije bilo sumnje da to možemo. Napravili smo cijeli program.
PRE: Kažu da ništa ne čini vezu boljom od muškog smisla za humor, i ništa je ne uništava više od smisla za humor žene. Da li biste se složili sa ovim?
A. Pugacheva: Potpuna glupost! Ako muškarac ima smisao za humor, a žena koja je pored njega nema taj osećaj, to je to! Kraj veze! Možda je drugačije, ali mora biti. Prvo, iz razloga što spašava u teškim situacijama. Inače, kako živjeti bez starenja iznutra, duše i spolja. Samo smisao za humor pomaže. Zato ne mijenjaj moj smisao za humor ni u jednoj situaciji!
PRIJE: Nikada vas ne vara. Ko ili šta vas može nasmejati? A. Pugačeva: Ako se trudiš, teško me je nasmejati. Čak i takvim majstorima kao što je Zhvanetsky. Gotovo nikad ne idem na koncerte. Miša kaže ovo: "Bolje da ti sve ispričam kasnije!" Jer kada slušam ovog genija, Mihaila Žvanetskog, ponekad mi to nije smešno. Ja to doživljavam kao nešto veoma mudro, trudim se da to zapamtim. Iznutra se, naravno, smijem, ali ovo je smijeh kroz suze. Mnogo je dublje. Ima neverovatan talenat za pisanje. I tako me je lako nasmijati. Ako vidim smiješne pokretne obrve ili neku savršenu sitnicu, poplavit ću. Inače, kad se stvarno nasmijem, odmah mi poteku suze. Ako se smijem, onda do suza!
TO: Danas mnogi ljudi vole ezoterizam, feng shui teoriju, astrologiju, orijentalnu praksu meditacije. Jeste li zainteresirani?
A. Pugačeva: Takve stvari shvatam veoma olako. Jednom sam pročitao o feng šuiju i odmah povezao jednu svoju nevolju sa činjenicom da je cvijeće u mojoj kući uvelo, suho. Ali nisam ih bacio, i sutradan je sve ispalo. Tako da ne znam. Iako imam sve vrste Feng Shui sprava. Nešto što sam uzeo u obzir. I, začudo, nakon čitanja o Feng Shuiju, shvatio sam da skoro sve u stanu radim ispravno. Na hir. Tako da samo treba osjetiti.
PRE: Jeste li praznovjerni? Vjerujete li u znakove sudbine?
A. Pugačeva: Verujem u znakove sudbine. Štaviše, signali mi se dosta često šalju. Pokušavam da ih uhvatim, osjetim. Ali praznovjerje - stvarno, u krutom obliku - nemam. Prvo, to je veliki grijeh. Što se tiče nekih tragova. Pa da, ako ste nešto zaboravili kod kuće i vratite se, nešto će se sigurno dogoditi na putu. Iako sam siguran da bi se i ovako nešto moglo dogoditi da ništa nisam zaboravio i da se nisam vratio. Samo volimo da preuzmemo krivicu. Oh, zaboravio sam telefon, zato nije radio! Lakše je ovako.
PRIJE: Možete li navesti iskustvo koje vam je promijenilo život?
A. Pugačeva: Najvažniji slučaj je bio kada sam sa 16 godina došao sa svojom devojkom Karinom Avitisyan u Učiteljsku kuću. Pobjegli smo s predavanja da pogledamo film, a završili na probi dvojice divnih komičara - Livšica i Levenburga, koji su lično bili na audiciji. Svidjele su mi se čizme u kojima su svi izašli da probaju - crvene, lakirane. A kada su pitali:
„To je to, zar nema nikog drugog na listi?“Rekao sam: „Jesam! Samo da obučem ove čizme. Pevao sam u ovim čizmama, i njima se svidelo, uzeli su me i čak mi dali ove čizme. To mi je drastično promijenilo život, jer je nakon toga na radiju emitovana pjesma "Robot" u emisiji "Dobro jutro!" Pa, zar nije srećna pauza?
PRIJE: Jeste li ikada vidjeli psihoanalitičara? A kako se izlazi iz krize, stresnih situacija?
A. Pugačeva: Ne, nisam morao da idem kod psihoanalitičara. Po pravilu mi se obrate ako neko ima nešto loše. Ne nazivam se psihoanalitičarem, ali umem da saslušam i dam dobar savet, a ponekad jednostavno ne dam, jer je strašna stvar kada ljudi daju savete, a da ne poznaju životnu situaciju i osobu. Kako da se izvučem iz stresa? Najvjerovatnije idem u prirodu ili pokušavam više raditi. Ništa i niko neće moći da zasjeni moje prelive raspoloženje, uzmem gumicu i izbrišem je iz duše ili zakačim ovu smetnju kao cvijet na haljinu. Ovo sam preporučio mnogim mojim kolegama. Pomoglo.
PRIJE: Razmišljate li o godinama sa žaljenjem? Ili svaki period ima svoje prednosti?
A. Pugačeva: Gospode, kakve su koristi u starosti! Osim što možeš postati gusta starica kojoj se za starost može sve oprostiti. Koja može negde izaći, napiti se, opsovati nekoga - ništa, šeta se naša baba! Naravno, to sebi neću dozvoliti ni u starosti… Ne, u starosti nema dovoljno prednosti. Ali ne žalim zbog svojih godina, jer je moj život bio uspješan.
PRIJE: Danas mnoge žene ulažu velike napore da se bore sa godinama, a kao rezultat toga često postaju nesličnije sebi. Da li uspevate da izgledate dobro i da ne izgubite svoju individualnost? Imate li tajnu?
A. Pugacheva: Nema tajne. Prije svega, bez negativnosti i zavisti. Iznenadila bih se da one žene koje izgledaju dobro u određenim godinama to ne rade. Nemojte se uvrijediti (oni nose vodu na uvrijeđenih) - uvrede momentalno stare. Gledajte u nebo češće: noć, jutro, zalazak sunca, izlazak sunca. To jest, veoma je organski za opažanje svaki dan. I uzmi to kao dar sudbine. Sve. U bilo kojoj svojoj manifestaciji život nam predstavlja takva iznenađenja - budite zdravi! To boli. Ali razmislite o tome da će, ako se pokvarite, i ljudi koji su u blizini biti povrijeđeni ovim. To je onaj mali zlatni prsten koji stavljate oko sebe i to je zaštita.